Landikušić

S jezičnog motrišta prezime je matronim, nastalo od Landekuša, kako se zove udata ženska osoba iz rod Landeka.
Prezime pak Landeka, tvrdi M. Nosić, izvedeno je od njemačkog Landdeke sa značenjem „vojnička deka, koja je služila i kao prostirka i kao pokrivka.“
R. Jolić pak prezime izvodi od nadimka Landeka pretvorenog u prezime: glagol landati znači: 1. hodati uokolo bez potrebe, vrljati; 2. svašta govoriti, brbljati; vjerojatno, zaključuje taj autor, landeka znači brbljivac.
Prvi pokušaj rješenja postanja prezimena Landeka djeluje veoma nategnuto, a nedostatak je drugog pokušaja što glagol glasi landrati, a ne landati, sa značenjem bezbrižno se skitati. Doduše, V. Klaić navodi glagol landovati s njemačkom osnovom land-, a kojeg je našao u djelima A. Šenoe.
Landeke su nastale od Milićevića iz Rastovače pokraj Posušja, veoma brojnog i raširenog zapadnohercegovačkog roda. Milićevići su u Rastovači zabilježeni i u prvom općem popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra Pave Dragićevića 1741/1742. godine: 7-člana obitelj Mije Milićevića, a 1768. biskup je fra Marijan Bogdanović u rastovači zatekao 9-člano kućantsvo Jakova Milićevića.
Inače, prezime Landeka spominje se u Cetinskoj krajini 26. svibnja 1698. godine, kada je je opći providur A. Mocenigo potvrdio 50 kanapa zemlje u Ugljanima Pavlu Landeki pokojnog Mije i Pavlu Perkoviću pokojnog Lovre, što su ih obrađivali i u vrijeme osmanlijske vlasti.
A što se tiče Landikušića, njihova je starina u Imotskoj krajini. 1701. godine, kada je nedavno oslobođeni Zagvozd prema odluci Karlovačkog mira iz 1699. godine ponovo vraćen Turskoj, harambaša Mate Veić Jurasov odveo iz Zagvozda 15 obitelji s 97 duša u Neorić. Među njima je bila i 4-člana obitelj Petra Landikušića pokojnog Vida, koja je upisana i u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Neoriću su upisane dvije obitelji s prezimenom Landikušić: Adamova i Grgina.
Popis stanovništva 1948. godine u Neoriću je zatekao tri Landikušića obitelji.
Danas u Neoriću živi 9 obitelji tog roda s ukupno 27 duša.
Iako su neorićki Landikušići stigli s harambašom Veićem iz Zagvozda, njih više nema u tom mjestu Imotske krajine, ali se pojavljuju u Ričicama, gdje je u venecijanskom zemljišniku iz 1747. godine zabilježena obitelj Grge Landikušića, kojoj su mletačke vlasti dodijelile 8 kanapa zemlje. Zanimljivo je spomenuti da je u najstarijoj matici krštenih župe Ričice upisano dvočlano prezime Landikušić Grgić, a od 1793. godine pripadnici tog ričičkog roda odlučuju da obiteljski nadimak Grgić postane njihovim novim prezimenom.
Vratimo se neorićkim Landikušićima, o kojima su ostali spomeni iz iz druge polovice 18. stoljeća. Neorićanin Ante Landikušić pokojnog Ivana imao je dolac u predjelu Dubravnice, a njegov susjed Petar Marasović Pavlov posjedovao je tri dočića u Visočici zvani Pasike Zekonje. Godine 1787. zamijenili su te zemlje, ali tako dao je Landikušić od Marasovića dobio još 96 lira (2 mletačka cekina), kozu s jaretom i pola kvarta žita.
U Neoriću je 3. rujna 1788. godine došlo do diobe obitelji Landikušić, i to između Ante, Nikole i Anđe. Uz pomoć harambaše Adama Jelavića, Stipana Strmića i Joze Čelana podijelili su na troje stojne kuće, pojate, životinje zemlje podvornice, vrtove i pokućstvo i alate, kao i dugove prema Frani Balti iz Splita i Anti Celmiću. Da bi osigurali plaćanje duga, za zalog su im poslužile zemlje zvane Radinje, zatim Penjakuša i Pritržnice. Zemlje Striguša služila je kao zalog Nikoli Režiću, također iz Neorića, ali su Ante i Nikola Landikušići morali isplatiti polovicu duga. U isplaćivanju duga Pavlu Jelinčiću za Pritržnicu sudjelovale su sve tri strane. Svih pet spomenutih zemalja, kao i sve ostale, podijeljene su obiteljima prema broju njihovih članova (Ante je imao četvero, Nikola je bio sam, a udovica Anđa tri člana). U Radinju (Dolac) zemlje su bile podijeljene, kao i Antina zemlja koju je držao skupa s Nikolom, tako da je Ante dobio četiri, a Nikola jedan dio. Prema broju duša u obitelji podijeljena je i zemlja zvana Pasika.
Došlo je vrijeme da je Ante Landikušić pokojnog Ivana ostao jedinim muškarcem u obitelji, a uz to bio je slaba zdravlja. Godine 1791. imao je samo staru ženu, a njegov brat, koji nije također imao djece, prebjegao zbog gladi i kuge u Tursku (u Bosnu), dok se o njihovom trećem bratu nije ništa pouzdano znalo. Stoga je Ante državi vratio kanap zemljišta, koji je dobio 1777. godine od općeg providura Giacoma Gradeniga.