Ljubić

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od hipokoristika Ljubo ili Ljuba (ženski rod) osobnih imena tipa Ljuban, Ljubimir, Ljubimil, Ljubomir, Ljubomil, Ljubmir, Ljubibrat, Ljubislav, Ljubidrag, Ljubivoj, a koja u osnovi imaju glagol ljubiti sa značenjem cjelivati ili pak voljeti.
U Hrvatskoj danas živi 2.390 osoba s prezimenom Ljubić, a najviše ih je u Zagorju, srednjoj Dalmaciji i Podravini.
Istog su jezičnog postanja i prezimena: Ljubibratić (Dubrovnik, Split), Ljubica (170, Split, srednja Dalmacija), Ljubičić (2.630, Imotski, Dalmacija, Zagora, Banovina, Kordun), Ljubićić (Rijeka, Vinkovci, Imotski), Ljubijankić (Slunj, Velika Gorica), Ljubimir (Dubrovnik), Ljubin (Zadar), Ljubisavljević (Jastrebarsko, istočna Slavonija, Primorje), Ljubišić (470, Dvor, Dubrovnik, Banovina).
Najstariji poznati pripadnik tog roda bio je Ivan Ljubić iz stare hrvatske obitelji Kriščića, čiji se predak Kres borio protiv Tatara. O njem znamo da je godine 1549. studirao na Bečkom sveučilištu, te je bio doktor filozofije i kanonik olomučke i bratislavske crkve. U Slovačkoj je stekao golemi ugled, te je s braćom dobio potvrdu da mu obitelj pripada starom plemstvu. Između 1561. i 1566. godine napisao je dvije knjige na latinskom jeziku, u kojima poziva kršćanstvo u boj protiv Turaka. Ne zna mu se godina smrti.
Ljubići su na mućkom području zabilježeni u matici krštenih, koju je od 1679. do 1686. godine vodio „leteći“ župnik stare župe Zimne (danas područje Muća) fra Bonavetura Biloglav.
On je 1680. godine upisao krštenje Ivana Ljubića, sina Lukina i Lucina, a kum je bio Jakov Čulić.
U zemljišniku iz 1711. godine Ljubići se zabilježeni mućko-lećevačkim prostorima:
-u Vučevici tada su stalno prebivalište imale 3 Ljubića obitelji: Ante pokojnog Mate (8 članova obitelji, 10 kanapa zemlje), Ivana pokojnog Vida (7, 4) i Nikole pokojnog Jure (5, 10);
-u Korušcama su 1711. godine nastanjene također četiri obitelji tog roda: Grge Ljubića pokojnog Grge (8 članova obitelji, 10 kanapa zemlje), Ilije Ljubića pokojnog Jakova (11, 6), Jure Ljubića pokojnog Mate (13, 13) i Ivana Ljubića (koji u Korušcama ima 1 kanap zemlje, a stalno prebivalište u Ledenicama?); uz imena ove četvorice domaćina piše da su obitelji iz Korušaca, kojima zapovijeda harambaša Rajčić; u Korušcama je također upisana i obitelj Ante Ljubića, koja također ima stalno prebivalište u Ledenicama (?), a u Korušacama 2 kanapa zemlje, te ne Rajčićevoj banderiji.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine Ljubići su zabilježeni:
-u Vučevici pet Ljubića obitelji: dvojice s imenom Jakov, zatim Ilijina, Ivanova, i Petrova;
-u Korušcama je 1835. godine upisana obitelj Josipa Ljubića.
Popis stanovništva 1948. godine zatekao je Ljubiće:
-u Ogorju tri obitelji;
-u Vučevici 13 kućanstava;
-u Korušcama tada nema Ljubića.
Danas u Ogorju Gornjem žive 2 Ljubića obitelji s ukupno 4 duše.
Starina roda Ljubić je širokobriško područje, vjerojatno selo Ljubotići, kako je glasilo i srednjevjekovno prezime tog starog roda. Naime, u „Poimeničenom popisu sandžakata vilajeta Hercegovina iz 1477. godine“ upisano je i selo Ljubotići, a u jednom dokumentu iz 1685. godine, kojeg je objavio fra Karlo Jurišić, opisan je tragični slučaj Ivana Ljubotića i njegove obitelji iz sela Ledinca (danas pripada općini Grude), koji su izgorjeli u vlastitom domu.
Ljubići su na širokobriškom području zabilježeni 1741/42. godine u popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra Pave Dragićevića, kada je u Uzarićima pokraj Širokog Briga zatečena 11-člana obitelj Mate Ljubića i u Donjem Gracu također pokraj Širokog Briga 5-člana obitelj Tome Ljubića.
U Cetinsku krajinu Ljubići su doselili odmah nakon oslobođenja Sinja od Osmanlija, jer kako drukčije protumačiti činjenicu da među onima koji su ometani u uživanju posjeda dobivenih od venecijanskih vlasti 1687. godine nalazio se i Šimun Ljubić s prebivalištem u Zelovu.
Kad su se prilike u Cetinskoj krajini stabilizirale, Ljubiće nalazimo upisane u banderiji harambaše Ilije Maretića u Dicmu (novi venecijanski zemljišnik iz 1709. godine): 4-člana obitelj Tome Ljubića pokojnog Ivana s prebivalištem u Vojniću.
Iz druge polovice 18. stoljeće bilježimo događaj vezan za Ljubiće iz Vojnića. Kolunelo iz Sinja Ante Surić 2. srpnja 1764. godine je izjavio da je umro Martin Ljubić iz Vojnića i da je ostavio 14 kanapa zemlje u Vojniću, a osam na području Šibenika s kućom koje su posjedovale njegova žena i kći (nije imao muških potomaka). Stoga su Jure Kundić rečeni Ljubičić i harambaša Grgo Jurčević iz Vojnića molili venecijanske vlasti da im daju te zemlje uz uobičajene uvjete. Kako je Ljubić imao osmero ukućana, a posjedovao samo 8 kanapa zemlje, a harambaša je Jurčević s 23 člana u obitelji imao samo 18 kanapa, svaki je dobio po 3 kanapa uz plaćanje uobičajene desetine državi.
U Hrvace pripadnici roda Ljubić doseljavaju u 19. stoljeću, i to s mućko-lećevačkih prostora. U Stanju duša župe Hrvace iz 1839. godine upisan je Josip Ljubić (1792 – 1861).
U drugoj polovici 19. stoljeća u Hrvacama prebivaju 3 Ljubića obitelji: Ilije Ljubića pokojnog Josipa (40 godina) s 3 člana, Ante Ljubića pokojnog Jakova (70) s 9 a i Iva Ljubić udovica Nikolina (46) s 5 članova u obitelji.
Danas u Hrvacima žive dvije Ljubića obitelji s ukupno 14 duša.
Ljubići danas prebivaju i na dubrovačkom području (Gornja Brnjica, Zablaće, Česvinica i Radovčići), te na otoku Hvaru.
Od hvarskih Ljubića spominjemo: Šimu Ljubića (1822-1896), poznatog hrvatskog povjesničara i arheologa, koji je i utemeljitelj moderne hrvatske numizmatike, te Peru Ljubića (1901 – 1952), jednog od najpoznatijih hrvatskih čakavskih pjesnika (Bodulske pjesme).