Serdarević

Prezime je s jezičnog motrišta izvedeno od imenice serdar, naziva nižeg časničkog čina u mletačkoj Dalmaciji koji je često dobivan zbog zasluga u borbama s Turcima, što je donosilo i pristojnu plaću; serdar je u mletačkoj Dalmaciji bio i počasni naslov opet za zasluge u borbama protiv Osmanlija.
Inače, imenica serdar je perzijska riječ koja je u nas stigla preko turskog jezika (perzijski serdar = zapovjednik, komandant, perzijski ser = glava + perzijski sufiks –dar) sa značenjem zapovjednik, komandant, glavar, starješina, vojskovođa;
-serdar ili „serdari ekrem“ je u Turskoj Carevini veliki vezir kao vrhovni zapovjednik vojske u ratu, generalisim;
-serdar je bio i zapovjednik janjičara u jednom manjem upravnom području;
-serdar je pak u staroj Crnoj Gori zapovjednik čete ili nahijski zapovjednik, ali i glavar, poglavar uopće;
-serdar je bio nekoć engleski zapovjednik egipatske vojske.
Kad je Karlovačkim mirom godine iz 1699. godine maloprije oslobođeni Zagvozd u Imotskoj krajini ponovo vraćen Turskoj, harambaša Mate Veić Jurasov dovodi 1701. godine iz Zagvozda 25 obitelji s 117 duša u Neorić na mućko-lećevačkom području. Među njima je bila i 5-člana obitelj Ivana Serdarevića iz Zagvozda.
Ta je obitelj upisana i u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine u sklopu banderije harambaše Mate Veića pokojnog Jurasa iz Neorića, ali tada s četiri člana.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Neoriću je zabilježeno je 7 obitelji s prezimenom Serdarević: Ilijina, Ivanova, Lukina, udovice Mande, Mijina, Nikolina i Stipanova; u popisu stanovništva 1948. godine u Neoriću je prebivalište imalo 12 Serdarevića obitelji.
Danas u Neoriću živi 11 obitelji tog roda s ukupno 31 dušom.
Starina roda Serdarevića je Zagvozd (zaselak Rastovac) u Imotskoj krajini, gdje su starosjeditelji. Upravo u zbjegu stanovnika Zagvozda na području Brela na Makarskom primorju u vrijeme Bečkog rata (1686) zabilježene su četiri obitelji s prezimenom Serdarević: Grgina sa 7, Markova i Nikolina s po 4, te Mijina sa 6 duša.
Što se tiče Serdarevića na njihovoj starini u Rastovcu, gdje su se održali do danas, nakon povratka iz zbjega na Makarskom primorju zabilježeni su pri raspodjeli zemlje prema venecijanskom zemljišniku iz 1725. godine: Ivan rečeni Cigo s 5-članom obitelji dobio je od mletačkih vlasti 6 kanapa zemlje, udovica Marta za dva člana svoje obitelji dobila isto toliko kanapa, a 10-članoj obitelji Mate Serdarevića pripalo je također zemljište, ali je broj kanapa u izvorniku nečitljiv.
Od Serdarevića nastao je novi zagvodski rod Žugo.
Serdarevići danas žive i u Dicmu.