Zoro
Prezime je istovjetno sa Zoro, s muškim oblikom imena Zora (latinski Aurora), koje je i naziv za prirodnu pojavu svjetlosti pri nastanku dana. Dakle, Zoro je isto što i Zoran, Zorislav i slična imena s korijenom zora.
Prezime Zoro je iznimno rijetko, ima ga manje od stotinu osoba u Hrvatskoj.
Sličnog su jezičnog postanja i prezimena: Zoroja (140, Gospić, Pokuplje, Moslavina), Zoroje (Duga Resa, Gospić), Zorović (110, Cres-Lošinj, Glina, Banovina).
Prezime Zoro zabilježeno je na mućkom području u austrijskom zemljišniku iz 1835. godine, u kojem su u Muću-Bidniću zabilježene tri obitelji s prezimenom Zoro: Antina, Grgina i Nikolina.
Popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Muću-Bidniću četiri obitelji s prezimenom Zoro.
Danas u Muću Donjem danas žive 4 obitelji tog roda s ukupno 15 duša.
Pripadnici roda Zoro su zapadnohercegovačkih korijena, jer je u popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika iz 1741/1742. godine biskup fra Pavo Dragićević prezime Zoro zabilježio jedino u Grudama (danas sjedište istoimene hercegovačke općine), i to u dviju obitelji, kojih su domaćini bili: Grgo s 5 i Ivan s 13 duša u obitelji.
Dvadeset i pet godina kasnije u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine tri obitelji grudskih Zora služe se dužim oblikom prezimena Zorić: Grgo i Gašpar s 11 i Mate Zorić sa 6 članova u obitelji. Ova promjena prezimena rezultat je nastojanja Bogdanovićevog tajnika, koji je smtrao da sva hrvatska prezimena završavaju na –ić, što nije, pokazat će kasnija zbivanja, izdržalo ispit vremena.

Do okupacije Bluke(1992.god.)u njoj je zivjela hrvatska obitelj Zoric.Najpoznatiji clan te obitelji bio je gospodin Franjo Zoric,moj profesor povijesti u osnovnoj skoli.