Radmilo

Prezime je istovjetno s osobnim imenom Radmilo, s jezičnog motrišta imenske složenice koja se sastoji od imenice rad i pridjeva mil (mio).
U Hrvatskoj danas živi 170 osoba s prezimenom Radmilo (Split, Zagora, Dalmacija), dok duže prezime Radmilović koristi 550 stanovnika Hrvatske (Obrovac, Benkovac, Slavonija).
Starina roda Radmilo su Bogdanovići, naselje na unešičkom području, donedavno poznatije po nazivu Sratoku. Tu je 1579. godine zabilježena obitelj Jakova Radmilovića. Dakle, Radmile su starosjedilačka obitelj drniško-mućkog područja.
U matici krštenih „letećeg“ župnika župe Zmina fra Bonaventure Biloglava, koju je taj vrijedni franjevac ispisivao od 1679. do 1686. godine, pripdanici tog roda su obilato zstupljeni:
-1679. godine upisano je krštenje Bone Radmilovića, sina Nikolinog i Klarina, a kum je bio Jure „Suna“, možda Sunara:
-1679. godine zabilježeno je krštenje Mate Radmilovića, sina Nikolinog i Mandinog, a kumovao je Božo Ivić;
-1680. godine kršten je Marko Radmilović, sin Šimunov i Margaritin, a kum je bio Stipan Lučić;
-1683. godine krštena je Ivanka Radmilović, kći Petrova i Lucina, a kumovala je Oršula Mandić;
-1683. godine Duje Radmilović kumuje na krđtenju Ilije Radojevića, sina Ilijinog i Anđinog;
-1686. godine ponovo je upisano krštenje već spominjane Ivanke Radmilović.
Radmilović su na mućkom području, ali i šire, upisani u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine, i to:
-u Bračeviću pet obitelji: Duje Radmilović sa stalnim prebivalištem u Kaštel Novom, koji u Bračeviću ima 5 kanapa zemlje; Ilija Radmilović stalno živi u Sratoku a u Bračeviću ima 3 kanapa zemlje; Mijo Radmilović živi u Sratoku a u Bračeviću posjeduje 175 tavola zemlje; Nikola Radmilović također je iz Sratoka a u Bračeviću ima kanap zemlje; Petar Radmilović rečeni Šare također stalno prebivalište ima u Sratoku a u Bračeviću 7 kanapa zemlje;
-u Ramljanima su svoje domove imali: 6-člana obitelj Ivana Radmilovića pokojnog Šimuna dobila je 6 kanapa zemlje, a 10-člana obitelj njegovog brata Vida u Ramljanima ima 7 kanapa zemlje;
-u Sratoku (Bogdanovići) prebivalište su 1711. godine imale obitelji: 9-člana obitelj Ilije Radmilovića pokojnog Grge sa 11 kanapa zemlje, Martina Radmilovića pokojnog Šimuna (11 članova obitelj, 4 kanapa), Nikole Radmilovića pokojnog Nikole (5, 3), Petra Radmilovića pokojnog Tome (7, 17), Ivana Radmilovića pokojnog Šimuna (8, 4); u Sratoku je 1711. godine Dujam Radmilović imao 11 kanapa zemlje, a stalno prebivalište njegove obitelji bilo je u Kaštel Štafiliću.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine Radmilovića nema u Bračeviću, jer su ranije upisanih 5 obitelji u tom selu imali samo svoje zemlje, ali ne i prebivalište. U Ramljanima je tada zabilježena obitelj Ante Radmilovića.
Popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Ramljanima 10 obitelji s kraćim oblikom prezimemena Radmilo i u Raduniću jednu obitelj.
Danas u Ramljanima žive dvije obitelj s kraćim oblikom prezimena Radmilo, a i maju ukupno 3 duše.
Posebno su zanimljivi Radmilovići, stanovnici s periferije grada Splita. N. Kuzmanić je istražio povijest te splitske obitelji, pa upravo zahvljaujći njemu u prilici smo izdvojiti više zanimljivh pojedinosti. Najprije se u dokumentima 1444. godine spominje Vukas Radmilović, kojeg se u ispravama može pratiti sve do 1470. godine, kad je vjerojatno umro ili je nekamo odselio.
Slijede spomeni Jurja Radmilovića (1469), zatim Jakova Radmilovića (1774), Milašina Radmilovića i njegove supruge Cvite, kćeri Radivacija Sirišče, tj. Siriščevića (1476).
Godine 1469. spominje se Juraj Radmilović, a pet godine kasnije Jakob Radmilović. Iz 1476. potječu saznanja o Milašinu Radmiloviću i njegovoj supruzi Cviti, koja je kći Radivacija Sirišće, rodonačelnika splitskih Siriščevića; Petar Radmilović spominje se 1478. godine, slijedi Juraj drugi (1491), zatim Jela udovica pokojnog Petra Radmilovića.
U 16. i 17. stoljeću splitski Radmilovići pobošljavaju svoj društveni status, pa se primejrice 1566. Ante Radmilović pojavljuje u ulozi suca Bratovštine Svete Marije u Poljudu. Oporuka Klarice žene Mate Radmilovića iz 1609. godine svjedoči da su Radmilovići imali kuću iznad crkve Svetog Križa.
Nesumnjivo najzanimljiviji Radmilović je fra Bone, koji nakon dužeg boravka u talijanskim franjevačkim samostanima u Veneciji i Lorettu, vraća se u rodni grad i u samostanu u Poljudu ispoljava svoj slikarski talent kao minijaturist u oslikavanju dvaju crkvenih korala, koji se i danas čuvaju u toj franjevačkoj kući. Fra Bone je umro 1678. godine u šezdesetoj godini života i pokopan je u franjevačkoj crkvi Svete Marije na Poljudu. Fra Bone ima i ulicu u današnjem Splitu.
Rod Radmilovića dao je i splitskog kanonika Dominika, koji je preminuo 1667. godine.
Nekoliko splitskih Radmilovića su u 17. i 18. stoljeću sudjelovali kao zastavnici (alfieri) u borbama s Turcima.
N. Kuzmanić donosi i iznimno zanimljiv podatak: pripadnici tog roda krajem 18. stoljeća sve više se rabe modificirani oblik prezimena Razmilović, pa je primjerice soboslikar Ivan, koji se 1916. godine oženio Tonkom Kuzmić, svoje prezime piše kao Razmilović, a njegov rođeni brat ličilac Mate, koji se 1917. godine oženio Ružom Stalić Kalinić, rabi prezime Radmilović.