Režić

S jezičnog motrišta prezime je matronim, jer je nastalo od ženskog osobnog imena Reza ili Reža, a koje je hipokoristik od Tereza ili Tereža.
Starina ovog roda je Zagvozd u Imotskoj krajini, odakle su Režići prebjegli izravno u Neorić 1701. godine sa Zagvožđanima koje je 1701. godine doveo harambaša Mate Veić pokojnog Jurasa. Stoga najprije o Režićima na njihovoj zagvozdskoj starini.
Prvi je poznati pisani spomen o Režićima onaj o svećeniku don Juri Režiću Budiću, koji je u 17. stoljeću službovao u Podgori na Makarskom primorju. Rođen je oko 1630. godine, kao kapelan služi od 18. prosinca 1656. godine, a kao župnik od kolovoza 1661. do travnja 1663. godine, te od siječnja 1666. pa do smrti 9. siječnja 1680. godine. V. Vrčić u istoj knjizi navodi i još jedan datum smrti tog svećenika 20. prosinca 1676. godine.
U zbjegu stanovnika Zagvozda na Makarskom primorju u vrijeme Bečkog rata 1686. godine nalaze se i dvije obitelji s prezimenom Režić: Ivanova sa 7 i Andrijina sa 6 članova.
Nakon povratka u Zagvozd, koji je najprije bio oslobođen od Turaka, pa je onda odlukom Karlovačkog mira 1699. godine ponovo vraćen Turskoj, Mate Režić sin Andrijin s još 25 obitelji, predvođenih harambašom Matom Veićem pokojnog Jurasa, preseljava u Neorić. Bilo je to 1701. godine. U venecijnaskom zemljišniku iz 1711 godine u Neoriću je zabilježena upravo obitelj Mate Režića pokojnog Andrije
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Neoriću su upisane četiri Režića obitelji: Barišina, Marijanova, Mirkova i Mijina; popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Neoriću 6 obitelji s prezimenom Režić.
Danas u Neoriću živi 8 obitelji tog roda s ukupno 25 duša, dok je u Sutini nastanjeno 5 Režića obitelji s ukupno 15 duša.
Navodimo i još jedan spomen Režića u Imotskoj krajini. Makarski biskup Nikola Bijanković 1705. godine imenovao u župi Opanci (danas dio Lovreća) umjesto franjevca za župnika dijecezanskog svećenika Bartula Režića, ali ga je utjecajni gvardijan franjevačkog samostana na Školjiću u Prološkom blatu fra Mate Juranović uklonio i zamijenio franjevcem.
Iz Neorića polovicom 18. stoljeća, svakako iza 1725. godine, kada u popisu vjernika Splitske nadbiskupije to prezime nije zabilježeno na vrličkom području, Režići se šire u Maovice. Prvi poznati pripadnici tog roda u tom selu pokraj Vrlike s bila su dvojica svećenika: fra Luka Režić rođen je na Maovicama 1744. godine, a ovaj svijet je zamijenio boljim u Mirloviću 1806. godine; njegov prezimenjak fra Jure rođen 1775. godine na Maovicama, a umro je u franjevačkom samostanu u Karinu 21. kolovoza 1803. godine. Još su dvojica franjevaca iz roda Režića s Maovica umrli 1809. godine – fra Ante i fra Sergije, dakle rođeni polovicom 18. stoljeća.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine upisana je na Maovicama obitelj Mate (Matija) Režića.